Da, to mi je bila prva misao kad sam razmišljala o vjenčanju nakon što je prošao onaj prvi, divan i čaroban trenutak prosidbe. Zaneseni, poneseni, potreseni emocijama, ubrzanim kucanjem srca, trncima, leptirićima, bubamarama i svemu što leti u tom trenutku oko vaše glave sigurno ne ostavljate prostora u mislima onoj podužoj listi zadaća koje biste trebali provesti kako bi poseban dan postao još posebniji. Može li organizacija vjenčanja biti jednostavna i lakša?
Kako taj cijeli proces do Dana D učiniti ležernijim, mirnijim, kako ga učiniti prihvatljivim samom sebi, ako ste osoba koja nije sanjala o samoj ceremoniji koliko o želji da bude voljena i sretna s osobom koju je izabrala za svojega životnog partnera? Jer, budimo iskreni – taj će dan proteći, najvećim dijelom, u ispunjavanju želja drugim ljudima.
Kako ne biti zvijezda na vlastitom vjenčanju?
Priredi predstavu za goste! Neka netko zasjaji još jače! Pomisao da ćemo biti glavni glumci domaće serije tog drugoga dana ljeta još ranije mi je stvarala nove vitiligaste oblike po koži. Strah, trema, nervoza.. ne mogu dokučiti u čemu je štos. Ono što mogu najlakše je od svega – opustiti se i uživati, kako kaže ona dobra stara pjesma Tutti Fruttija. Možda je to recept.
Na vjenčanjima sam uvijek voljela biti – gošća. Smijati se užarenoj atmosferi nastaloj uslijed „krađe“ kokoši iz tuđeg dvorišta kako bi se platilo mladenku, gdjekad, onako ozbiljno objaviti gostima za svojim stolom da se ne približavaju „mojem“ ovalu janjetine, ponekad se i mrgoditi jer mi se nisu svidjeli običaji kojima sam svjedočila.
Žuljevi
Ipak, najljepše su uspomene bolne. Ako se kući nisam vratila s natečenim, žuljavim stopalima, najvjerojatnije nisam plesala, što bi značilo da glazba nije bila po mojemu guštu, ni srce na mjestu. Sve su to sad trenuci zapisani u podsvijesti koji me obvezuju da svojim najbližima i bliskima priredim makar jednu sretnu uspomenu. Organizacija vjenčanja? Here I come!
